„ Um je poput kišobrana.

Najkorisniji je kada je otvoren.“ (Walter Gropius)

U našoj školi obilježen je Svjetski dan kišobrana koji se obilježava 10. veljače. Mnoštvo šarenih kišobrana krasi hol škole, a za ideju i realizaciju zaslužne su učiteljice Sandra Katić i Ida Domišljanović.

U nastavku saznajte nešto više o povijesti kišobrana:

Kišobran se može vidjeti u staroj umjetnosti Egipta, Sirije, Grčke i Kine. Prvotna namjena mu je bila zaštita od sunca i izrađivan je od papira ili svile. Kinezi su bili prvi (prije 1700 godina) koji su svoje suncobrane učinili vodootpornim i upotrebljavali ih kao zaštitu od kiše. Kako bi bili nepropusni, premazivali su ih voskom.

U Europu je stigao u 16. stoljeću. U početku se smatrao predmetom prikladnim samo za žene, a zatim ga je pisac i putnik Perzijom, Jonas Hanway, koristio u Engleskoj pa je kišobran postao popularan i među muškarcima.  Prva prodavaonica kišobrana se zvala "James Smith i sinovi". Otvorena je 1830. i još uvijek se nalazi u Oxfordskoj ulici, u Londonu u Engleskoj. Današnji kišobrani izrađuju se od najrazličitijih materijala: voštanog papira, pamuka, najlona, plastičnih folija, svile, zatim drvenog, metalnog ili plastičnog štapa i rasklopivih žica s nepropusnim platnom. Prvi sklopivi kišobran pojavio se u Engleskoj, 1850. godine, zahvaljujući izumu Henryja Hollanda koji je uveo čelične žice i Samuela Foxa. (Ida Domišljanović)

Fotografije pogledajte pod opširnije.