preskoči na sadržaj
Događanja u knjižnici

NAŠI DRAGI DJEDOVI I BAKE...

U tijeku je Mjesec hrvatske knjige čija je središnja tema posvećena Europskoj godini aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnosti. Na satovima hrvatskog jezika suradnjom učiteljica i školske knjižničarke obilježen je MHK i u našoj školi pod temom Naši dragi djedovi i bake.

Učenici 3. b razreda potaknuti pjesmom Ratka Zvrka „Moja baka“ slikali su svoje bake. Njihovi likovni radovi mogu se pogledati na panou u holu škole, dok su učenici 3. a razreda bili posebno vrijedni i marljivi. Naime, oni su izradili svoju prvu razrednu slikovnicu tako što su ilustrirali stihove pjesme „Moja baka“.

Nadahnuti pripovijetkom „Moj djed“ Josipa Kozarca učenici 6. b razreda (Nikolina Ignac, Karlo Jalušić, Ivana Mihalic, Dominik Vuković, Petra Zdolec) u literarnim su radovima opisali svoje bake i djedove. Njihove literarne radove možete pročitati pod opširnije.


Moj djed

Moj djed zove se Petar. Ima sedamdeset i dvije godine, ali je još vitalan i radišan. Srednje je visine i težine, a na glavi uvijek nosi francusku kapicu. Odrastao je u siromašnoj obitelji s puno braće i sestara te je jako rano išao izučiti zanat. Po struci je zidar. Jako voli taj posao te još i danas radi. Mnogim je ljudima izgradio kuće i zato ga cijene i poštuju. Mene i brata posebno voli. Nasmijava nas svojim pričama iz djetinjstva i uči nas dobrim stvarima. Kad je bio mlad, igrao je nogomet, a ta ljubav prema sportu još uvijek živi. Ne propušta ni jednu utakmicu i uvijek glasno komentira i navija. On je za mene poseban i zato ga volim.

                                                                                          Dominik Vuković, 6. b razred


Moj djed

Moj djed je već vrlo star. Izgledom se ne mijenja, ima sijedu kosu, hod mu je spor, plave oči se sjaje na umornom licu, ruke su mu naborane, ali i darežljive. Djed stanuje s nama u kući, ali ima svoju sobu. U svojoj sobi djed uvijek ima nekakve slatkiše koje podijeli sa mnom. Kada djedu idem u dućan, uvijek mi kaže da ostatak novca zadržim za sebe. Djed rado provodi svoje vrijeme vani, u prirodi. Kada nije bolestan, uvijek nešto radi, posprema po dvorištu, kosi travu, šeće po vrtu, voli tražiti gljive. Voli kad može pomoći nekome u poslu. Djed meni i bratu priča o tome kako je bilo nekada kad je on bio dijete: kako su ljudi tada živjeli, što su radili, kako je bilo u školi, kakva je bila priroda…Djed nas jako voli, ali se i ponekad naljuti na nas, kad ga ne slušamo ili se glupiramo. Djed voli popiti dnevno čašu vina i kaže da mu je to lijek. Djed voli kada je sve napravljeno kako treba i sve na svojemu mjestu, a ne trpi rasipnost i lijenost. Djeda svi vole, iako ga baš u svemu ne slušaju, a i djed voli sve nas.

                                                                                               Petra Zdolec, 6. b razred


Moja baka

Moja baka zove se Katarina. Srednjeg je rasta, ima kratku sijedu kosu. Lice joj krase zelene oči. Vesela je, vedra i posebno hrabra osoba. Hrabra je i strpljiva jer hoda pomoću dvije štake, ali je bolest nije slomila. Kaže da smo braća i ja njena najveća radost. Uvijek voli pomoći majci i nama. Voli kuhati koliko može i još ponekad počasti svojim slasticama i kolačima. Uvijek je kraj mene kad trebam pomoć. Svaki dan me isprati u školu. Volim kad mi priča o svom djetinjstvu, ali najviše volim kad mi priča o svojoj braći i sestrama. Uvijek mi daje dobre savjete. Ponekad je stroga kada braća i ja ne slušamo. Volim joj pomagati jer ona je meni kao druga majka. Puno je volim.

                                                                                              Ivana Mihalic, 6. b razred


Moj djed

Moj djed je umro. Bio je dobar i plemenit. Jako je volio ruže. Kada je bio tužan, ja bih mu donijela ružu i tada bih ga razveselila. Jako je volio djecu. Kad bih ga posjetila, to bi ga jako razveselilo. Bio je jako nježan prema meni i prema drugima. Njegov stan je bio topao, lijep i uredan. Volio je pomagati drugima u teškim trenucima. Za mene je bio najbolji djed na svijetu.

                                                                                              Nikolina Ignac, 6. b razred


Moj djed

On je uvijek tu kad nešto trebam ili kad sam tužan. On je kao dobra vila obasjana ljubavlju i srećom. To je moj djed. Ima kratku kosu bijelu kao snijeg, duboke smeđe oči i hrapave ruke od puno rada. Baš njemu najčešće povjeravam sve svoje tajne. Uvijek me sasluša i da mi savjet. Volim s njim ići u ribolov, šetati šumom, igrati nogomet i raditi sve druge zanimljive stvari. On zna raditi gotovo sve poslove, no najdraži su mu oni sa drvom. Od drveta radi zanimljive stvarčice. Također se voli družiti sa svojim prijateljima. Vrlo je društvena osoba. Volim ga najviše na svijetu i ne bih mogao bez njega. Svog djeda ne bih mijenjao ni za jednog drugog.

                                                                                              Karlo Jalušić, 6. b razred


 



Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju
objavio: Jasmina Balog   datum: 9. 11. 2012.

e-Škole

EMA


e-Dnevnik


Korisni linkovi

Tražilica



Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji



Arhiva dokumenata




preskoči na navigaciju