Preventivni program “Vjerujem i znam da mogu” financiran od strane MZOM koji su vodili učiteljica likovne kulture Ida Domišljanović, domar Saša Vabec te socijalna pedagoginja Anita Hrelja, uspješno je priveden kraju.
Navedeni projekt je napisan i prihvaćen kao preventivni projekt u sklopu selektivne prevencije, što znači da su uključena djeca (dječaci) koja već iskazuju probleme u ponašanju u više sredina. Projekt se sastojao od 3 dijela: prvi dio se odnosio na rad socijalne pedagoginje s učenicima, drugi dio na rad socijalne pedagoginje s roditeljima tih učenika, a treći dio bio je uređivanje “Parka naše škole”, odnosno izrada dodatnih klupica za sjedenje u kojem su učenike najviše usmjeravali domar Saša Vabec te učiteljica Ida Domišljanović, uz koordinaciju soc. pedagoginje Anite Hrelja. U projekt je bilo uključeno 12 učenika predmetne nastave te 24 njihovih roditelja. Provedbom programa očekivali smo osnaženije roditelje koji će biti ohrabreni u postavljanju granica i pravila djeci, kao i u dosljednosti provođenja istih, učenike koji će poštivati svoje roditelje bez obzira na njihov nizak stupanj obrazovanja (najčešće roditelji imaju završenih samo nekoliko razreda osnovne škole), učenike koji će slušati roditelje i poštivati pravila koja su zajedno dogovorili, učenike koji neće nepotrebno izostajati s nastave, prkositi učiteljima na nastavi ili roditeljima kod kuće.
Očekivali smo samopouzdaniju djecu koja su tijekom ovog projekta započela jačati svoju emocionalnu otpornost te će se ubuduće lakše nositi u stresnim situacijama gdje neće tako lako izgubiti kontrolu i agresivnim (verbalnim ili fizičkim) ispadima nasrtati na drugu djecu. Očekivali smo i učenike koji će se svojim trudom, radom i zalaganjem uz vodstvo učiteljice likovne kulture, socijalne pedagoginje i domara te potporu ostalih suradnika u školi osjećati ponosno, privilegirano što su uz svoj trud i zalaganje stvorili nešto posebno zbog čega će se svi učenici i zaposlenici škole osjećati ugodnije i zadovoljnije. Od svih uključenih učenika i njihovih roditelja, kod određenog broja učenika i njihovih roditelja vidljive su pozitivne promjene u načinu njihova razmišljanja, njihovim postupcima jednih prema drugima, njihovom odnosu prema sebi i drugima.
Kod određenih učenika i roditelja vidljive su minimalne promjene u navedenim područjima promatranja, a kod određenih učenika i njihovih roditelja nisu zamijećeni pozitivni pomaci u područjima promatranja i naših očekivanja. Bilo je zaista vrlo izazovno na svim područjima rada, kako na području socijalno pedagoškog rada sa samim učenicima, tako i na području socijalno pedagoškog rada s njihovim roditeljima. Na puno različitih prepreka nailazili smo i na području uređivanja samog Parka gdje smo se na kraju svega našalili na način koliko je tko sijede kose nakon ovog projekta “pokupio”. No ipak, svi koji jesmo sudjelovali u ovom projektu, od učenika, roditelja, voditelja (ali i svih zaposlenika naše škole koji su tu bili kao potpora) zadovoljni smo ostvarenim rezultatima jer smatramo da su kompetencije koje su stekli učenici i roditelji tijekom radionica i individualnog rada trajne i mogu se nadograđivati u svakom trenutku života, a korisne su i iskoristive u školskoj i obiteljskoj sredini, čime doprinose jačanju otpornosti zajednice čiji su uključeni pojedinci članovi.
Uređenjem školskog parka na prostoru školskog dvorišta učenicima se omogućuje poticajno i podržavajuće, ugodnije okruženje, a učenici koji su do sada na negativne načine privlačili pozornost na sebe, sada su imali priliku graditi svoj osjećaj važnosti na nečem opipljivom i pozitivnom, što će ostati dugotrajno vidljivo uključenim učenicima kao podsjetnik te ostalim učenicima naše škole, roditeljima, zaposlenicima škole, kao i cjelokupnoj zajednici u kojoj škola djeluje.
Anita Hrelja, socijalna pedagoginja
