Učenici V. i VI. razreda naše škole sudjelovali su u sklopu terenske nastave geografije i povijesti u posjeti Karlovačkoj županiji.
Na početku puta učenici su obišli jednu od najstarijih hidroelektrana na svijetu koja je još uvijek aktivna i nalazi se na rijeci Kupi kod Ozlja . Voditelj elektrane koju nazivaju Munjara, objasnio im je sam proces nastanka električne energije i kako su nekad od 1908. stanovnici grada Karlovca besplatno dobivali struju.
Potom smo razgledali Dvorac Ozalj koji je bio boravište uglednih velikaških obitelji Babonića, Frankopana i Zrinskih. Pedagog Zavičajnog muzeja proveo nas je kroz prapovijesno i srednjovjekovno doba, a naposlijetku i do odjela poznate slikarice Slave Raškaj u kojem su se nalazili njeni najraniji radovi iz doba osnovne škole. Vesela družina zatim se uputila prema Karlovcu kad je, ničim izazvan, autobus počeo pokazivati znakove posustajanja. Kvar je ono što najmanje želimo na nekom putovanju. Stanka i neizvjesnost trajala je nekih pola sata i prisilila nas je na promjenu zacrtanog programa. Autobus u radionu, a mi u McDonalds na opće oduševljenje djece.
Povratkom autobusa uputili smo se u Turanj, okolno mjesto izvan Karlovca koje je bilo poprište teških borbi tijekom Domovinskog rata. Hrabri branitelji Turnja u svakodnevnim su okršajima s neprijateljem odolijevali dvije godine i spasili grad. Na mjestu gdje su se previjali ranjenici i odmarali ratnici tzv. Hotel Kalifornija, izgrađen je moderan muzej.
Kustosi muzeja u jednosatnom razgledavanju dočarali su nam vrijeme i najteže trenutke obrane grada, a učenici su sa zanimanjem razgledavali dio muzeja na otvorenom gdje su se nalazili tenkovi, haubice, oklopna vozila i naravno najatraktivniji, autentični borbeni zrakoplov MIG-21.
Na samom završetku predviđene terenske nastave posjetili smo Dvorac Dubovac koji spada među najljepše i najbolje sačuvane spomenike feudalnog graditeljstva u Hrvatskoj . Ime je dobio po hrastovoj šumi koja ga okružuje, a sama zgrada nalazi se na povišem brijegu iznad rijeke Kupe. Kad smo se popeli na visoku kulu, uživali smo u pogledu na karlovačke rijeke i grad. Uslijedila je poduža šetnja kroz šumu, pa pored groblja i postrojenja pivovare što nam i nije teško palo jer su učenici tako mogli potrošiti višak energije. Nismo htjeli riskirati da naš busek doživi još jedno pucanje hidraulike, već upravo naprotiv, da nas umorne, on odmoran i čio, sigurno i udobno vrati kući. Tako je i bilo.
