U sklopu nastavnih programa iz Geografije, Povijesti i Prirode, 52 učenika petih razreda (5.a – 5.f) sudjelovalo je na terenskoj nastavi u parku prirode Lonjsko polje i u gradu Sisku.
Tijekom puta učenici su slušali kazivanja našeg vodiča Luke, a mogli su kroz prozore autobusa gledati obrise Lonjskog polja i osjetiti mističnu gordost čuvene Brezovačke šume koja je bila poprište prvog organiziranog otpora tijekom Drugog svjetskog rata. Stigavši na odredište u europsko selo roda Čigoč, odmah smo uočili autentičnost tradicijske baštine – stare seoske alate, nemarno obješene o masivne ambare ili naslonjene na dotrajale ograde drvenih posavskih kuća. Selo se smjestilo uz obalu omanjeg rukavca Save, tako da se kuće nalaze samo na jednoj strani i gledaju u šumarak optočen vodom.
Prvi edukacijski dio odrađen je u Posjetiteljskom centru. Tamo nas je dočekala rendžerica (čuvarica parka prirode) i provela nas po obnovljenoj kuriji slavnog austrijskog časnika Obenhofera, odnosno po modernom edukacijskom centru. Tijekom stručnog i dinamičnog predavanja, rendžerica je uputila učenike u sve tajne parka prirode Lonjsko polje – od promjena režima vode kroz retencije, sezonskog plavljenja Save i okolnih rijeka uzduž Lonjskog polja, preko obilja flore i faune, do prikaza nesmetanog suživota ruralnog stanovništva i prirode koji se nije mijenjao stoljećima. Naravno, ukazala je i na štetne pojave uzrokovane promjenom klime i onečišćenjem okoliša. Drugi dio edukacije održan je u samom selu gdje su učenici rješavali određene zadatke, brojili gnijezda i rode koje su u to vrijeme letjele. Predavanje o Čigoču odvijalo se u prostranom dvorištu najstarije seoske kuće, starije više od 200 godina. Rendžerica je naglašavala važnost eko sustava Lonjskog polja, navela je sve zanimljivosti i razlike između bijele i crne rode te je govorila o fenomenu smanjivanja broja roda na području Čigoča koji se u zadnja dva desetljeća gotovo prepolovio. Iako prirodni, zaštićeni okoliš i izobilje hrane pružaju više nego dobre uvjete za razvoj populacije roda. Ono što je začudilo učenike, jest podatak da je smanjenje broja roda usko povezano s padom broja stanovnika sela kojih sve manje tamo živi. Kako odlaze ljudi, tako odlaze i rode. Iznenadila nas je težina jednog rodinog gnijezda koje je privremeno skinuto tijekom obnove krova – težilo je gotovo 900 kg. Dva školska sata prošla su u tren i već smo objedovali u tradicijskom restoranu, a tko je ostao gladan, mogao je kušati i poznatu tradicijsku lepinju ¨čigočicu¨.
Nakon vrlo sadržajnog i poučnog prijepodneva uputili smo se u Capraške poljane, najveće romsko naselje na području Siska. Doček je bio srdačan, dječaci su brzo dogovorili nogometni susret, a ostali učenici šetali su naseljem. Prepričavali su različite zgode mještanima i čudili se kako bajaški jezik može biti različit, a opet razumljiv. Većina učenika prvi put je čula mučeansku varijantu bajaškog jezika.
Nakon srdačnog rastanka pošli smo putem Siska, malo razgledali središte grada koje još uvijek trpi vidljiva oštećenja od velikog potresa, iako je većina zgrada obnovljena. Došli smo do obale Kupe gdje nas je čekao usidren brod ¨Juran¨ kojim smo prošli nezaboravnu vodenu rutu od ušća Odre u Kupu pa do ušća Kupe u Savu. Sveukupno dva sata ugodne plovidbe predvođene duhovitom i pomalo otkačenom tročlanom posadom, a šaljivi mornar Zvone bio je ujedno i vrlo dojmljiv predavač. Tijekom cijele plovidbe učenicima je ispričao sve potankosti o povijesnom razvoju Siska, o čuvenoj Sisačkoj bitki, o praznim dokovima i utovarnim dizalicama koje mudro stoje i šute o prošlim sjajnim vremenima, o trgovini, međunarodnoj riječnoj plovidbi koje više nema, o velikog propaloj industriji te je vrlo uvjerljivo dočarao učenicima nekadašnju gospodarsku snagu grada. Čuli smo štošta o hirovitoj Kupi i Savi te o netaknutoj prirodi nadomak propalim industrijskim postrojenjima. Kapetan Rade je na svoj orginalni, vojnički način, odobrio učenicima kratku mornarsku obuku pa je četa dobrovoljaca mogla naučiti držati kormilo, očitavati dno putem podvodnog sonara te nakratko upravljati tridesetmetarskim Juranom i svako malo upaliti sirenu. Sve u svemu, bilo je to prvorazredno iskustvo.
Mahali smo Juranu i posadi koji su nas ostavili na pristaništu gdje nam je ususret gmizao blijedožuti, samo nama prepoznatljiv autobus Rudi expressa. Bili smo vrlo sretni što nam je skratio pješačku rutu, a učenici su bili spremni za pjesmu i šalu. Etno bend je uz gitarsku podršku učitelja Igora Pintarića prošao čitavim opusom bajaških pjesama. Ozračje je probilo vrhunac kad smo učenicima objavili dodatni bonus – odmor u omiljenom Mcdonalds restoranu Sesvete. Učenička sreća bila je beskrajna.
Ekipa voditelja : Davor Puklek, Tamara Kronast, Ana Marija Balent Žemlić, Filip Jurman, Martin Belovari, Suzana Glavina, Igor Pintarić, Predrag Brezničar, Toni Marušić
Autor teksta: Toni Marušić, učitelj Povijesti
